среда, 30. октобар 2013.

uživanje

Ovo su divni jesenji dani...imam divnu porodicu, a ja ne znam u tome da uživam upšte. Samo ih grdim. Kad se vrate iz škole, stojim na ulaznim vratima kao gonič robova i samo im sipam koje su dnevne obaveze i da ih moraju početi OODMAH!! Užasno.

Hvala Bogu, moja majka nije bila takva. Da je bila, ja bih poludela....ustvari, možda sam ja bila dobro dete, pa je moja mama mogla da se opusti i da bude dobra mama.
 Volela bih,  ako moja deca ovo čitaju da ostave komentare...naravno pozitivne u stilu:...''mama, samo tako nastavi. najbolja si. moraš tako, jer bi mi u protivnom bili razularena banda...hvala ti i za ovo do sad...i tako nešto slično''
Leđa su mi iščašena. Klik i yo-yo se svaku noć ubace u moj krevet, pa me sve boli i imam noćne more. Od sutra ću da im vežem noge za ivicu kreveta kad zaspu...ili da im ušijem pidžamu za jastuk.

Rekoh da moram više da uživam u društvu mojih ukućana. I moram nešto da učinim da ih razveselim. Pitam se šta?


Da li nešto od ovog?
ili...
ili ...
ili da prosto negde otputujemo...




 zaslužili su. Razmisliću....

понедељак, 28. октобар 2013.

jesen u mom dvorištu

   ........znači više vam neću kačiti slike. kad kažem da je jesen, vi zamislite jesen.
zablokirala sam kompjuter pokušavajući da vam okačim slike našeg dvorišta i konja u daljini, koji se pritom i ne vide. ako se baš potrudite, ona braon mrlja između dva stabla je konj. znači više ne kačim slike. imate na google images. ukucate autumn i horse.divne slike. MNOŠTVO
...imali smo buran vikend. slave i rođendani. sve mi se vrti u glavi.imam noćnu more sa mnoštvom plastičnih čaša, dece, tuče, kolača, ukrasnih papira.
Barem se tromesečje privelo kraju. Moji junaci sve dvojke i trojke, ali imaju objašnjenje za svaku ocenu. Naročito Vinsent. Još očekuje i pohvalu. Moram da okrenem drugi list, skroz su me zbunili. Što je najgore i ja počinjem da verujem da je to dobro....baš sam naivna. Danas će da mi peru kola, idu na trening, uče...pa ako treba do ponoći, do ponoći. Samo da ne zaboravim da ih otpremim na šišanje, poslaće mi iz gimnazije komisiju da utvrdi ima li Živojin roditelje, pošto mu frizura liči na maslačak posle oluje. Ako tome dodate poluotvoreni tinejdžerski pogled u stilu:'' Koji je tvoj problem?'', imate kompletnu sliku. Jeza me podilazi kad uđem u sobu, a on kulira sa svojih 1,85cm preko kreveta, sa slušalicama i pravi se da me čuo o čemu pričam. Šta god ga pitam, on prevrće oči i govori:''Very good, very good!'' Da se čovek uplaši. Ne znam na čemu je.
  ..Molim vas da danas ne pričam o Didijeu..nisam psihički spremna. Na dobrom je putu za KPD, a ja za Dobrotu. Puno sunčanih pozdrava

петак, 25. октобар 2013.

uglavnom nemam vremena ni sad da pišem. idem da skuvam bundeva-čorbu mojoj dragoj deci...onda će me više voleti kad bude nešto što vole. tako radim stalno. forsiram povrće..pa kad je nešto normalno-ja ispadam super mama. a oni misle da ja to radim zbog zdravlja. kako je dobro što su tako naivni i blesavi...ko bi rekao..a prave se važni i misle da su popili svu pamet sveta. sve prevrću očima na neke naše izjave...kao blam..a mi se namerno foliramo, da ih uverimo kako smo zaostali..a onda im radimo iza leđa......HI-HI-HI-HI
Vinsent i ne sanja da se ja krijem iza pola njegovih tajnih prijatelja na fejsu i da se samnom dopisuje. ali, dobro. Znate, zaljubio se pa ne vidi oko sebe ništa. Znate kako izgleda neki komad živine (ćurka, kokoška, ili ne daj bože tetreb) kad je u tim godinama...Kao Vinsent. Poluosmeh i gleda kroz tebe!! Ili se sumanuto cereka ili isteruje neku kosmičku pravdu, vičući dok mu ne poiskaču sve žile na vratu. Pozdrav sad, drugi put ću pisati o mom dragom prvencu-sinu nasledniku Živojinu koji sve nešto ne zna šta ga je snašlo, i sve sam ja nešto kao u pravu, a zavrće nas kako može i radi po svom. o tome sutra.......